Randevu u zoni susreta

4.3.2020

Damir iz Sarajeva, visok i naočit 45-godišnji samac, posjetio je kongres u Beču. Bilo je proljeće, toplo i sunčano. Važnije od kongresa za Damira je bilo da ponovo provede nekoliko dana u komadu u Beču, gradu njegovog djetinjstva i mladosti. Roditelji su mu se tada ovdje bavili naučnoistraživačkim radom, a kada su saznali za njegovo putovanje, pozvali su ga kod sebe i obasuli ga mjestima i ljudima koje bi obavezno trebao posjetiti. Već danima prije leta Damir je pokušavao da zamisli kako li se to Beč promijenio. Ali pri tome mu je također postalo jasno da je imao najdublju želju da posjeti naselje (Grätzel) u okrugu Josefstadt u kojem je odrastao.

Putovanje u djetinjstvo

Čim je dakle obavio svoje poslovne obaveze, Damir je krenuo tamo. Uzbuđen je šetao uz ulicu Josefstädter Straße koja se provlačila kroz mali, buržujski okrug s istoka prema zapadu, a postalo mu je toplo oko srca dok je šetao kraj svih izloga i zgrada pored kojih je prolazio još kao mali dječačić. Činilo mu se kako i tramvaj zvoni posebno za njega svojim prodornim zvonom.

Nakon što je skrenuo u Lange Gasse u kojoj je prije živio sa svojim roditeljima, tamo su se još uvijek nalazile niske barokne zgrade sa svojim okruglim ulaznim vratima, a restoran na ćošku je doduše bio svježe oličen, ali nije izgubio ništa od svoje udobnosti. Čudno je to kako stare zgrade mogu dirnuti čovjeka. Nekako ga je preplavilo sve što je doživio od tada do danas, velik, snažan osjećaj od kojeg su mu suze navirale na oči.

Novi pločnik

Kada se to osjećanje malo stišalo, a njegovo disanje ponovo smirilo, osvrnuo se malo pomnije oko sebe i primijetio da se Lange Gasse u međuvremenu ipak jako promijenila.

Pločnik umjesto asfalta, mnogo manje automobila, biljke. Mali kafić sa šarenim stolovima i stolicama direktno na trotoaru. Cijela ulica bila je popločena s jedne strane do druge u jednoj razini, radilo se dakle više o trgu nego o ulici ili nečemu između toga. Nekako je sada ovdje bilo puno tiše, pomalo kao u seoskoj uličici. Čudno. Damir, zapravo, ne bi imao ništa protiv da je sve zatekao onako kako je bilo prije 25 godina, ali smatrao je da su promjene prijale ulici i da su je čak još više uljepšale.

Djevojka u kafiću

Tu se nalazila zgrada u koju je nekada svakodnevno ulazio i izlazio. Ulazna vrata bila su nepromijenjena. Ovdje bi kao školarac, prije nego što se popeo u stan, brzo pocuclao šumeće bombone koje je još uvijek imao.

A na istim vratima je stajao kao prebijeni pas nakon što je prvi put izašao s djevojkom, s Julijom, njegovom velikom ljubavi, u Café Strozzi odmah iza ćoška. Jer drugačije od onoga što je očekivao, Julija mu je tada saopštila da je prevelik za nju i da više ne želi izlaziti s njim. A umjesto da joj kaže svoje mišljenje, tiho je sjedio, stidio se i onda joj još i platio sok od jabuke. Bolje da se nikada nije našao s Julijom, jer nekako je od tada što se tiče žena bio skoro pa traumatiziran. Ili se samo uvjerio u to?

Stari komšija

Damir je na interfonu tražio ime "Wranek". Pozvonio je. Javio se muški glas.

“Damir je. Jesi li to ti, Stefane?"
"Damir? Onaj Damir?!"

Dva druga iz djetinjstva pali su jedan drugom u zagrljaj, uhvatili jedan drugog za rame, rugali se svom izgledu i ruku pod ruku izašli iz predsoblja i otišli u dnevnu sobu. Bilo je mnogo toga za ispričati. A vremena je bilo nedovoljno, jer je Stefan navečer imao planove. Kada je Stefan naposljetku proveo Damira kroz stan, bacili su pogled i u nekadašnju sobu za igranje u kojoj su obojica proveli toliko lijepog vremena. Sada je to bilo carstvo Stefanove kćerke Lilly.

Kako su stvari stajale u pogledu djece kod Damira? Za to mu je ponajprije bila potrebna žena. “Zar se još uvijek nisi oporavio od Julije?", šalio se Stefan. “Jel' to želiš da me se riješiš?", uzvratio je Damir, “hajmo radije pričati o nečemu drugom."

Zona budi nadu

Stefan mu je učinio uslugu i promijenio temu. “A šta misliš o novoj zoni susreta?"
“O čemu?"
“O novoj zoni susreta, Begegnungszone, u šta je preuređena Lange Gasse."
"Aaaa … da da, sviđa mi se, veoma mi se sviđa."
“Ne bi vjerovao koliko je bilo potrebno uvjeravanja da bi se progurao taj projekat. Ljudi su bili zabrinuti da svojim autima više neće moći da dođu do svojih zgrada i da neće pronalaziti parking."
Damir je otvorio prozor.
“Na referendumu je zatim 56 posto glasalo za zonu susreta." Stefan je blistao.
“Preuređivanje je zaista uspjelo", rekao je Damir koji je posmatrao dešavanja u ulici. “Ko zna, možda u ovoj zoni susreta još jedanput sretnem ženu mog života? Ko zna …"

Čaša soka od jabuke

“Znaš šta?", rekao je Stefan, “večeras se dole u grčkom restoranu nalazim s mojom prijateljicom Sarom. Jednostavno pođi sa mnom i upoznat ću vas. Imam osjećaj da biste se mogli svidjeti jedno drugom."
"Večeras? Ne, ne, nisam tako mislio."
“Ma hajde, sigurno će biti zabavno."
“Možda tebi. Ne, ne. Danas mi nije do toga, danas bih se želio prisjećati prošlosti."

"Damire! Sada i ovdje si u zo-ni sus-re-ta! Ovdje se čak ljudi koji vole auta odnose s poštovanjem prema ljudima koji vole bicikla. I obratno! U zoni susreta moguće su stvari o kojima drugdje možeš samo sanjati! Tako da ne bi trebao propustiti tu priliku!"
Damir se smijao. “Još uvijek si onaj stari, Stefane. Daj da te zagrlim. Idem i ja!"

Damir i Stefan sjeli su pet minuta prije 19 sati u restoranu Trilogie i prvo naručili piće. Deset minuta kasnije u lokal je ušla Sara i nije potrajalo dugo dok Damir nije imao osjećaj da bi ovoj ženi strahovito rado platio čašu soka od jabuke.

 

Zanimljivi linkovi o historiji

Lokacija zone susreta Lange Gasse – wien.at-Stadtplan (karta grada Beča)

Grad Sarajevo

Destinacija susreta Beč (engleski) – Turizam u Beču

Historijske informacije u enciklopediji Wien Geschichte Wiki:

Crtež: Sandra Biskup
Tekst: Simon Kovacic
Prevod: Ivana Nevesinjac