Vrlo tiha atrakcija

15.9.2020

Ispod Divovskog kotača, držeći se ruku pod ruku, stoje dvije dame koje čekaju da se ova svjetski poznata željezna konstrukcija počne okretati.
 
"Vrlo tiha atrakcija", reče jedna od njih. Nosi crnu majicu, jarkocrvene hlače i ima plavu kosu. "Poput tebe", kaže ona nakon kraće stanke drugoj dami sa sunčanim naočalama i slamnatim šeširom te je primi za ruku.   
 
Dama sa slamnatim šeširom se uzruja. "Ne podnosim kad govoriš da sam ovakva ili onakva. Ne prestaješ to raditi još otkad smo krenule iz Berlina", odvrati ona te je odgurne od sebe. "Nije istina", nato će dama u crnoj majici, začuđena ljutitom reakcijom koju je izazvala njezina umiljata opaska. Dama sa slamnatim šeširom okrene se te se zaputi prema unutrašnjosti zabavnog parka Prater. "Sada ću ti pokazati nešto što je baš poput tebe!"
"Da vidimo", kaže joj dama u crnoj majici te krene za njom. "Pričekaj me, nemoj tako brzo hodati!"
 
Dama sa slamnatim šeširom zastane. Ispruži kažiprst te pokaže prema drvenom vlaku smrti. "Evo ga."
"Što s njim?" Dama u crnoj majici primi je za ruku te je znatiželjno pogleda.
"Ma da ne bi", reče dama sa slamnatim šeširom. Potom joj se istrgne iz ruke te otrči dalje čvrsto držeći svoj šešir.
"To je baš podlo od tebe!" uzvikne dama u crnoj majici. Dama sa slamnatim šeširom ne zaustavlja se niti se okreće. Sve se više smanjuje u daljini dok napokon potpuno ne iščezne s vidika.
 

Nekoliko koraka sama

"Kažem joj nešto lijepo, a ona se počne ponašati kao da je sišla s uma. Nisam sada raspoložena za to."
 
Dama u crnoj majici nasloni se na ogradu koja okružuje jednu vodenu atrakciju te stane promatrati oko sebe. Jedan lanac uz vrlo glasan zveket strmo uvis vuče umjetna izdubljena debla koja služe kao čamci. Jedan muškarac sa psom pogodi okomiti oluk. Preko ruba prskaju visoki mlazovi vode. Iznad njegovih ramena uzdiže se stariji gospodin koji uživa u vodenoj prašini što mu pada na lice. I dama u crnoj majici uistinu je može osjetiti. "Ostani sjediti, tata, ostani sjediti", kaže mu muškarac. Starac ga ne sluša. Pas laje, a sin ga prekorava.  
 
Dama u crnoj majici nastavlja hodati. Osvrće se oko sebe tražeći damu sa slamnatim šeširom, no nigdje je ne nalazi. Zrak je ispunjen prigušenom glazbom koja dopire sa svih strana zabavnog parka, izdaleka i izbliza. Grčevito se držeći za rukohvate, četvero dječaka i djevojčica vrte se na divovskoj ljuljački visoko u zraku i pritom vrište iz petnih žila. "Pogledaj onoga, taj će se svakog trena izrigati", reče jedna žena. Ona i dama u crnoj majici za svaki se slučaj koji korak odmakoše tako da – ako dođe do toga – dio ne bi dospio do njih.    
 

Gorila, vrag, invalidska kolica, dijete

Točno nasuprot iza visoke rešetke nepomično stoji veliki, mehanički gorila. Jedno dijete podigne pogled prema njemu, pri čemu gotovo izgubi ravnotežu od silnog promatranja. Dalje pak lubanja podiže i spušta jednog crvenog i jednog zelenog vraga. Iz kuće strave dopiru prigušeni krikovi, čuje se lomljava stakla, a jedna žena u autiću nestaje iza pomičnih vrata oblijepljenih umjetnom paučinom od vate.
 
Samo nekoliko koraka dalje prodavač karata na autodromu jednom rukom jede golemi kebab, dok drugom rukom usmjerava prazni autić za sudaranje do ruba vozne površine. Pravi virtuoz. Držeći volan neprestano u istom položaju, jedan mladić s invaliditetom vozi neprestano u istom krugu pritom ne pokazujući nikakve emocije, osim možda napetosti. Muškarac koji sjedi pored njega preuzme upravljač svaki put kad postoji opasnost da bi autić mogao udariti o rub. Kako bi bilo voziti se kroz Prater u invalidskim kolicima? Dama u crnoj majici u početku zamišlja da je to poprilično tužno, no onda se dosjeti da bi je mogli podići iz invalidskih kolica i smjestiti u drveni vlak smrti.
 
Je li to dama sa slamnatim šeširom upravo napela luk i odapela strijelu?  
 
Zrakom plove kreštavi krikovi. Nekoliko se dječaka uzbuđeno vraća s vožnje drvenim vlakom smrti k prijatelju koji ih je čekao ispred. Govore u jedan glas te željni zabave odlaze dalje, a jedno dijete prati ih začuđenim i ozbiljnim pogledom.
 

Ponovni susret

Sa sunčanim naočalama na nosu, na klupi u sjeni velikog stabla leži dama sa slamnatim šeširom.
 
"Zdravo, ljepotice." Dama u crnoj majici baci se pored nje na klupu. "Kako je ovo bilo lijepo. Tako puno kretanja, tako puno sretnih, uzbuđenih ljudi i tako puno djece. Ne mogu se zasititi ovog pogleda."
Dama sa slamnatim šeširom trlja oči ispod sunčanih naočala i zijeva. "Nekako sam umorna. Idemo li do Dunava? Ne može biti daleko. Danas je tako lijep dan, mogle bismo se ići kupati."
 
"Pogledaj! Tamo djeca jašu konje. Dođi, pogledajmo to izbliza." Dama u crnoj majici podiže je s klupe. Ona se na početku opire, no naposljetku ipak popušta te joj se objesi o vrat kako bi lakše hodala. "Prokletstvo, noge su mi tako umorne. Ne mogu više hodati, moram u vodu, odmah, moram u vodu." Dama u crnoj majici nasmije se njezinim šaljivim komentarima. Nato je čvršće zgrabi te je povuče za sobom. "Možeš ti to, možeš ti to, uskoro stižemo."
 

Djeca na stazi za jahanje

U zaklonu prekrivenom šatorskom ceradom stoje djeca koja čekaju svoj red. Nekolicina manjih i većih konja povodcima je privezana za ogradu te gricka sve što može dohvatiti. 
 
Jedan se dječak popeo na klupu kako bi bio u visini očiju s konjima. "Možeš pogladiti konja", obrati mu se jedan od zaposlenih koji djecu posjeda na konje i namješta im sedla. "Ali budi oprezan, neka ti ruka bude ispružena." Dječak ispruži ruku i pruži je konju. No čim mu se konj približio i frknuo nozdrvama, brzo je povuče natrag. Dječak se ubrzo odvaži na novi pokušaj. Ovaj put uspijeva gladeći počeškati konja po hrptu nosa što dječaku izmami veliki osmijeh.  
 
Malena djevojčica vraća se sa staze vrlo ozbiljnog izraza lica. Na pitanje majke je li joj se svidjelo odgovara sporim, odlučnim kimanjem glave. Dok pripremaju sljedeće dijete za jahanje, dva se mladića šale. Prodavač karata u kiosku, iza stakla, broji novac. 
 
Dama u crnoj majici, koja pomno prati što se događa na stazi za jahanje, iznenada osjeti kako joj dama sa slamnatim šeširom polaže glavu na rame te je nježno zagrli. Malo kasnije osjeti da drhti i naslanja joj glavu na rame kao da plače.
"Što je bilo?" upita je dama u crnoj majici te je pomiluje po leđima. "Što te muči?"
"Ova djeca", šaptom odgovara dama sa slamnatim šeširom. "Ova djeca doimaju se tako sretnima. I ja … ja sam sretna što imam tebe … što si tu i što sam tu s tobom." Dama u crnoj majici polako je pomiluje po leđima promatrajući dječaka koji se ponosno vraća sa svog obilaska. "Drago mi je to čuti", šapne joj dama u crnoj majici.   
 

Nevidljivi ključ

Držeći se ruku pod ruku, ove dvije dame šetaju kroz Prater te slijede plan puta do stanice Praterstern. Nakon svega nekoliko minuta vožnje podzemnom željeznicom stižu do Dunavskog otoka gdje ih obasja sunce. Kroz prozor na platformi stanice gledaju prema dolje i promatraju dugu blistavu vodenu površinu koja u daljini blijedi stapajući se s maglom i zelenilom. Zdesna uoče prostrane drvene terase na kojima ljudi uživaju u ljetnoj večeri. Ondje čavrljaju, igraju se i opuštaju. Rijekom plove brodovi, a labudovi na obali u potrazi su za hranom.
   
"Ti si…", započne dama u crnoj majici. Osmjehne se i odglumi da zaključava usne nevidljivim ključem.
 
"Za tebe sam danas čak Divovski kotač. Kako kažeš, jedna vrlo tiha atrakcija." Pritom dama sa slamnatim šeširom govori kroz prozor na platformi stanice okrenuta prema suncu. "Točno je da sam atrakcija, ali samo rijetko sam tiha, zar ne? No zato volim biti u strci i neprestano sam u pokretu, tu si u potpunosti u pravu. No sve su to puke riječi i trenuci. A riječi su prolazne i trenuci su prolazni. No preostaje nešto drugo. Preostaje uspomena, tišina. Možda je čudno, ali to je tako. U tom ću smislu rado prihvatiti tvoj kompliment." Dama sa slamnatim šeširom pogleda damu u crnoj majici i nasmiješi se. "Što kažeš na to? Jesi li iznenađena?"
 
"Ja", započne dama u crnoj majici. Poželi objasniti da njezina opaska nije imala takvo doslovno značenje, već da joj je samo htjela reći nešto lijepo. No ipak odustane od objašnjavanja te se nasmiješi.
"Ti što?"
"Radujem se što ću popiti pivo s tobom. Ondje dolje. Hajde, pođimo! Dolazak na Dunavski otok bila ti je odlična ideja. Danas je naš sretan dan."
    

Zanimljive poveznice uz priču

Povijest Beča Wiki:

Grafički prikaz: Sandra Biskup
Tekst: Simon Kovacic